Hauptmenü
| Startseite |
| Neuigkeiten |
| Über uns |
| Schriftsteller-Verzeichnis |
| Ausschreibungen |
| Buchmesse 2008 |
| Novosti - Nachrichten |
| Bildergalerie |
| Kontakt |
| Suche |
| Links |
Partnerseiten
| Perisic Sarenac, Vinka |
|
|
| Dienstag, 24. November 2009 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
PERSÖNLICHES
BÜCHER
Lesebeispiele
BAJKADa ti budem kneginja u srcu robinja na dlanu i da s tobom jašem divlje konje ... gazimo trave na kiši, izvan jave... kad te zapretanog u pepelu pronađem i dignem među zvijezde koje ne jecaju jer gorko plačem ... Pusti da ti budem kneginja, prinče bajkoviti, junače iz drevnih bitaka, vojno za koga cuvam hljeb i vino oporo i zlatne toke, mjesto za trpezom... Gdje si bio do sad ? Kako si me poznao nakon vijekova traganja ? Operi rane iz silnih pohoda, pa priđi: pij iz mojih dlanova! Kosulju od srme odloži na kamene ležaje. Izvidaj ohole vjetrove... Ja ću spremiti pogaču od ilovače i bilja gorskoga: da te dočekam umornog, sjajem zornjače umijem, da te spokojno milujem, da te u bajku okujem.
KRČAG SRCAPođi sa mnom u brda zavičajna prije no pomrači i duši se slome od snohvatica krila tanka. Neka te ne plaši njiska žedne ždrebice na putu, ni moja tugovanka. Mirisaće na divlje jagode uzglavlje drevno, plamtiće oganj srca dok traje vejavica, pusti samo da te provedem plavim heljdinim poljima ispod trepavica. Da te pokažem mojim vrtovima, zvijezdama, mjesečini nad šljivikom, ptice moje i psi cuvari da ti se raduju kao nikom. Stani uza me, ogledaj se u mojim očima, na brzaku pod vodenicom i na bunaru- mirišem ti kao grana ruzmarina na reveru, kao žute dunje i narandže na majčinom ormaru ... Odmori se na mojim dlanovima, laticama ošamućenog cvijeta na buri, hraniću te probuđenom krvlju plemkinje ječmenim hljebom i vedrim nebom ... Zagrli me, nikud ne žuri ! Tebe su oduvjek čekale moje planine i zvjerinjaci u njima ti se raduju. Ti si me okovao kopljima ljubomornih pogleda u jednom davnom snu ... Staviću na trpezu srce kao krčag, ako ćeš iz njega vino piti, a ti spusti košulju svoju na travu pred kolibom: možda bih ti mogla u naručju i ozdraviti ?!
MOLITVA BIJELE CIGANKEKupiću ti konja krilatog konja da ti u snu šapuće ... Ma kakvog konja: kupiću ti ergelu bijelu ergelu da te topotom uspavljuje ... nove mamuze, kostretni šešir, bičeve i sablje srmom okovane, srebrne noževe s kožnim sapima i novu čergu nalik kolibi zor-harambaše ... Kupiću ti lađu golemu lađu od sandalovine da njom isparaš mora daleka- košulje moje jedra da joj budu, od kose moje uže ću isplesti da se za čvrsto sidro uhvati- nebu ću svoju tajnu otkriti da želim jarbole tvoje sreća da prati ... Otkaću ti dolamu u carstvu ciganskom kakve nema, na pleća tvoja, delijo, sokoli da se gnijezde, da ti i sveci zavide kad korak niz drum načiniš ... Pogaču ću ti pod sačem na našem ognjištu ispeći, pogaču od brašna bijelog i suza bisernih tri dana se puši, miriše ... Cijelo selo pozovi kad je krčagom rumena vina uz gozbu zaliješ ... Djecu ću našu skupiti po svijetu što se skitaju da ocu u čelo gledaju svjetliji od kakvog fenjera što ga s istoka donio stari kiridžija ... A ti da mi se gizdaš i pjevaš i divlje konje da krotiš, kraj vatre gordo da sjediš i britku sablju da pašeš, i tutun na tutun savijaš i z srebrn-ibrika da srčeš, tri sluge da mi te služe ... a lice tvoje veselo ko kalaj s kazana da blista ... Ej, sve ću da ti pripravim kraj nogu tvojih da ležim samo od čerge ne idi, bijelo roblje ne ljubi ... od Boga dvore da istem, ako čergu ne voliš što tvojom dušom miriše ... ti mrkim okom pogledaj, tvoje su želje mi naredba, ti plemić meni ciganki j edan pod kapom nebeskom ... samo mi ne idi gospodaru moj, dragane, konja ću bijelog tebi kupiti, ma kakvog konja, ergelu, ergelu, carsku ergelu da snove tvoje nemirne niz polje pustim da jezde ...
PISMO ODISEJUKošulju poderala razboj mi se polomio i tkanje osulo a tebe nema. Svo bilje gorsko pobrala konjima u grive uplela ergela mi se otela stado se sjavilo samo planine odjekuju vapajem a tebe nema. Prosci mi pod grlom zastali i sablje britke jecaju vukovi na torove nadiru ... zmije otrovane dozivam da plot na toru pojačam a tebe nema. Hiljadu bolesti izmišljam starost u kosti navraća sva sam ti pisma poslala Bogu skrušene molitve. U zvijezde plamene gatala milion novih zakletvi, snovi se u snove zaplicu, dželati u zoru osviću džerdan mi dana nanizan a tebe nema. Da si u bedem zazidan očima bih ga potkopala, u hladnoj mračnoj ćeliji da si... Da si se morima zakleo na vjernost dugovjeku dlanovima bi ih presušila mora duboka plava... Ovdje sam još i slušam umorne goste, tihu pjesmu čobansku i slikam rukom umornom pjesčane sprudove daleke i za kojih mi se svakodnevno samoći smiješi tišina...
RABOŠ LJUBAVINa razvalini kolibe naše za gladnom trpezom posnu večeru služim večernjim pticama, treperim poput lista jasike na vjetru, vino ne pijem, sveti Gral čuvam- dvorim jednostavnost jednog sutona u kome na ognjište, umjesto žeravlja, padaju pijane zvijezde... Ako i noćas zakasniš na duši raboš ureži, tihom se rasapu pokloni, sa vrha bedema bola pogledaj u ponor krvi koja jenjava ... Na usnama mojim ionako je utihnula pjesma vjetrova. Zaboraviš li požuriti da ugrabiš svitanje karadanu, na krvi raboš ureži- prosuo se sitan biser na starom djerdanu. Ako uopšte ne stigneš, rajske će ptice u praskozorje mrvama hljeba sa ove trpeze hraniti svoje perje svileno !
LJUBAVNA IGranatama sam ti preorao snove, djevojčice sa očima zelenih stepa, sa očima razjarenih lavova, koje pamtim iz rosnih jutara, iz zamršenog nekog vremena. Ja sam pregazio tvoj rodni grad i zavičajne njive bijele, pod brezu sam se zavlačio pticama pod krilo, tražeći te prečešljao sam ga, prepipao kao slijepac ... A ti si otišla negdje davno prije svitanja i ugasila fenjer na nebu, potonula negdje u vrijeme, izgubila se, umakla mi iz ruku kao pastrmka medju klisko kamenje i ja sam ga, ljut što te nema, sravnio sa zemljom. Brisao sam potom sa geografskih karti imena gradova, drzava, mijenjao tokove rijekama i konfiguraciju tla, smjenu oblaka na nebu i pod zemljom dokle sam stizao, u nadi da cu te pronaci, djevojčice, antilopo, željna rose sa livada.
LJUBAVNA IIKad shvatiš da sam sama i bosa pregazila užareno nebo sna i plave oblutke uplakanih žalova, a da nisi trepnuo-biću daleko ... Jahaću bijele konje, pustiću svoju kosu od trave niz prsa koja će šibati oštar vjetar sjevera i predavaću se ponizno vječnim zakonima stepe ja, blijeda ciganka, sa srdžbom plemkinje u krvi, nosiću na prsima mesinganu zmiju kao krst. I stit od žada zelenog. Drugi dio sna čuvaj: po njemu ću te poznati kad ergelu nagnam u godinama poznim podnožjem tvojih planina. Nosiću ranjeno srce umjesto koplja, gaziću sve što mi na put stane. Nikada više neću sanjati. Paliću ciganske vatre, seliti čergu, ukrotiću vrijeme koje si priznao. Moji će bijeli konji pod kopitama nositi pjesmu ... U gradove neću svraćati.
NE VOLIM TE TABNUNe volim te, Tabnu. Oduvjek suprotnom stranom sna čergu razapinjemo. Ti i ja naizmjenično na vrata sna kucamo, ne izuvajući se pred njim smjerno. Ne volim te!Kako je prezno... Kako je olovno prazno kad te ne volim više. Ni bijelo platno po kome oduvjek vezem netremice nesanice, ni hljeb nasušni, sitne brojanice, ni velike tvoje oči, kojima me svijet od rođenja prati, ni saće srca, ni ruke tvoje od konoplje teške okove ja ne volim više. Nemoj plakati. Svejedno je ! *** Od mene do tebe vijek cio ništa novo: s tobom su žene, trule i rastočene zvijezde, poneka budna noć, prazna i jalova, pokatkad sjajan san, bol u želudcu, tvoje su ptice selice bez budućnosti, i bez lađe. Sa mnom su ceste puste, bijele, čempresi viti, more i nebo u zagrljaju besanom; ponekad poljubim u mimohodu dijete ... Dobro veče, krunu od pruća i divljih ruža brižno spremam za te majčinu utrobu, ležaj topao. A mogla bih te i prežaliti. Svejedno. *** Ništa nijesi razumio: kad dveri otvoriš srcu, ne znači da ću ući. Nebo će padati velikoj vodi na koljena, cvjetaće gorostas, zmija će košulju presvući, vatre će jadna za drugom. I ptice. Kao omča ćeš mi visiti o vratu, u majčino se zaklinjati mlijeko da voliš. A mogla sam te i voljeti. Svejedno.
Kritiken
keine Buchkritiken vorhanden!!!
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
