Perisic Sarenac, Vinka Drucken E-Mail
Dienstag, 24. November 2009

 

PERSÖNLICHES

 

Nachname, Vorname PERIŠIĆ ŠARENAC, VINKA
   
Bild Image
   
Biographie Perišić Vinka rodjena je u Goraždu 10.12.1957. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studijska grupa Istorija jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik 1980. god. Radila kao profesor književnosti u Gimnaziji u Goraždu i kao lektor u listu „Drinske novosti“ i u Radio-Goraždu, u pozorištu kao glumac-amater , kao novinar saradnik u lokalnim, regionalnim i republičkim listovima i časopisima do 1992, kada zbog ratnih djejstava prelazi da zivi i radi kao profesor književnosti u Herceg -Novi . Služi se ruskim i makedonskim jezikom. Piše pretežno poeziju, a objavljuje od 1969.

Bila član Redakcije Drinske novosti, član uredništva Grada pisaca Herceg -Novi (1995-1996), urednik zbornika literarnih radova sa Jugoslovenskog festivala djece pisaca „Biser u oku nevjeste Jadrana“ Herceg-Novi 1995.

Dobitnik je : Prve nagrade na Limskim večerima poezije Priboj na Limu 1981. Prve nagrade – „Vukovo pero“, Loznica 1991. Prve nagrade za ljubavnu poeziju „Zlatni pjesnički prsten“ Subotica-Palić,2004. Prva nagrada za ljubavnu poeziju udruženja invalida Jugoslavije Novi Sad 2005. „Srebrni albatros“ Udruženja pisaca dijaspore Frankfurt na Majni, Bijela 2006.

Član je udruženja pisaca Crne Gore od 1994.god. i počasni član Srpskog književnog udruženja „Miloš Crnjanski „ u Švedskoj. Objavljivala je poeziju i kraća prozna djela u većini listova i časopisa za književnost i kulturu Jugoslavije. Pjesme su joj prevodjene na njemački jezik.

Zastupljena je u zbornicima i antologijama: -Riječi, zbornik prosvjetnih radnika BiH, 1980. -Književni stvaraoci prosvjetni radnici BiH, Sarajevo 1990. -„Odsjaj snažne reke“, hrestomatija poezije, Pljevlja 1997. -„Ćamil gora razgovora“, Pljevlja 2001. -„Galaksija Miljkovic“, Požega, Beograd 2001. -„Leksikon pisaca prosvetnih radnika Jugoslavije“, Beograd 2003. -Antologija ljubavne poezije „Krilate ruke ljubavi“ , Beograd 2004. -„Izmedju dva sveta“, Niš 2007. -„Prozori duše“, Zadužbina Petar Kočić, Banja Luka – Beograd, 2008.
   

 

 

BÜCHER

 

Veröffentliche Bücher Cover
Zavatreni krug Image
   
Pjesme radosti Image
   
Zlatno doba Image
   
Nježno sa zgarištima Image
   
Hitac za bijelog galeba Image
   
Bagrem i sneg beo Image
   
Vrištaću ako ništa ne pokušaš Image
   

 

 

Lesebeispiele

 

 

BAJKA

 

Da ti budem kneginja u srcu
robinja na dlanu
i da s tobom jašem divlje konje ...
gazimo trave
na kiši, izvan jave...
kad te zapretanog u pepelu pronađem
i dignem među zvijezde koje ne jecaju
jer gorko plačem ...
Pusti da ti budem kneginja, prinče bajkoviti,
junače iz drevnih bitaka,
vojno za koga cuvam hljeb i vino oporo
i zlatne toke, mjesto za trpezom...
Gdje si bio do sad ?
Kako si me poznao nakon vijekova
traganja ?
Operi rane iz silnih pohoda,
pa priđi:
pij iz mojih dlanova!
Kosulju od srme odloži na kamene ležaje.
Izvidaj ohole vjetrove...
Ja ću spremiti pogaču
od ilovače i bilja gorskoga:
da te dočekam umornog,
sjajem zornjače umijem,
da te spokojno milujem,
da te u bajku okujem.

 

 

KRČAG SRCA

 

Pođi sa mnom u brda zavičajna
prije no pomrači i duši se slome
od snohvatica krila tanka.
Neka te ne plaši njiska žedne ždrebice na putu,
ni moja tugovanka.

Mirisaće na divlje jagode uzglavlje drevno,
plamtiće oganj srca dok traje vejavica,
pusti samo da te provedem
plavim heljdinim poljima ispod trepavica.

Da te pokažem mojim vrtovima,
zvijezdama, mjesečini nad šljivikom,
ptice moje i psi cuvari da ti se raduju
kao nikom.

Stani uza me, ogledaj se u mojim očima,
na brzaku pod vodenicom i na bunaru-
mirišem ti
kao grana ruzmarina na reveru,
kao žute dunje i narandže
na majčinom ormaru ...

Odmori se na mojim dlanovima,
laticama ošamućenog cvijeta na buri,
hraniću te probuđenom krvlju plemkinje
ječmenim hljebom i vedrim nebom ...
Zagrli me, nikud ne žuri !

Tebe su oduvjek čekale moje planine
i zvjerinjaci u njima ti se raduju.
Ti si me okovao kopljima ljubomornih pogleda
u jednom davnom snu ...

Staviću na trpezu srce kao krčag,
ako ćeš iz njega vino piti, a ti
spusti košulju svoju na travu pred kolibom:
možda bih ti mogla u naručju i ozdraviti ?!

 

 

MOLITVA BIJELE CIGANKE

 

Kupiću ti konja
krilatog konja da ti u snu šapuće ...
Ma kakvog konja:
kupiću ti ergelu
bijelu ergelu da te topotom uspavljuje ...
nove mamuze, kostretni šešir,
bičeve i sablje srmom okovane,
srebrne noževe s kožnim sapima
i novu čergu nalik kolibi zor-harambaše ...

Kupiću ti lađu
golemu lađu od sandalovine
da njom isparaš mora daleka-
košulje moje jedra da joj budu,
od kose moje uže ću isplesti
da se za čvrsto sidro uhvati-
nebu ću svoju tajnu otkriti da želim
jarbole tvoje sreća da prati ...

Otkaću ti dolamu
u carstvu ciganskom kakve nema,
na pleća tvoja, delijo,
sokoli da se gnijezde,
da ti i sveci zavide
kad korak niz drum načiniš ...

Pogaču ću ti pod sačem
na našem ognjištu ispeći,
pogaču od brašna bijelog i suza bisernih
tri dana se puši, miriše ...
Cijelo selo pozovi
kad je krčagom rumena vina
uz gozbu zaliješ ...

Djecu ću našu skupiti
po svijetu što se skitaju
da ocu u čelo gledaju
svjetliji od kakvog fenjera
što ga s istoka donio
stari kiridžija ...

A ti da mi se gizdaš i pjevaš
i divlje konje da krotiš,
 kraj vatre gordo da sjediš
i britku sablju da pašeš,
i tutun na tutun savijaš i
z srebrn-ibrika da srčeš,
tri sluge da mi te služe ...
a lice tvoje veselo
ko kalaj s kazana da blista ...

Ej, sve ću da ti pripravim
kraj nogu tvojih da ležim
samo od čerge ne idi,
bijelo roblje ne ljubi ...
od Boga dvore da istem,
ako čergu ne voliš
što tvojom dušom miriše ...
ti mrkim okom pogledaj,
tvoje su želje mi naredba,
ti plemić meni ciganki j
edan pod kapom nebeskom ...
samo mi ne idi gospodaru moj,
dragane,
konja ću bijelog tebi kupiti,
ma kakvog konja, ergelu,
ergelu, carsku ergelu
da snove tvoje nemirne
niz polje pustim da jezde ...

 

 

PISMO ODISEJU

 

Košulju poderala
razboj mi se polomio
i tkanje osulo
a tebe nema.

Svo bilje gorsko pobrala
konjima u grive uplela
ergela mi se otela
stado se sjavilo
samo
planine odjekuju vapajem
a tebe nema.

Prosci mi pod grlom zastali
i sablje britke jecaju
vukovi na torove nadiru ...
zmije otrovane dozivam
da plot na toru pojačam
a tebe nema.

Hiljadu bolesti izmišljam
starost u kosti navraća
sva sam ti pisma poslala
Bogu skrušene molitve.
U zvijezde plamene gatala
milion novih zakletvi,
snovi se u snove zaplicu,
dželati u zoru osviću
džerdan mi dana nanizan
a tebe nema.

Da si u bedem zazidan
očima bih ga potkopala,
u hladnoj mračnoj ćeliji
da si...
Da si se morima zakleo
na vjernost dugovjeku
dlanovima bi ih presušila
mora duboka plava...

Ovdje sam još
i slušam umorne goste,
tihu pjesmu čobansku
i slikam rukom umornom
pjesčane sprudove daleke
i za kojih mi se svakodnevno
samoći smiješi tišina...

 

 

RABOŠ LJUBAVI

 

Na razvalini kolibe naše
za gladnom trpezom
posnu večeru služim
večernjim pticama,
treperim poput lista jasike na vjetru,
vino ne pijem,
sveti Gral čuvam-
dvorim jednostavnost jednog sutona
u kome na ognjište,
umjesto žeravlja,
padaju pijane zvijezde...

Ako i noćas zakasniš
na duši raboš ureži,
tihom se rasapu pokloni,
sa vrha bedema bola
pogledaj u ponor krvi koja jenjava ...

Na usnama mojim
ionako je utihnula pjesma vjetrova.

Zaboraviš li požuriti
da ugrabiš svitanje karadanu,
na krvi raboš ureži-
prosuo se sitan biser
na starom djerdanu.

Ako uopšte ne stigneš,
rajske će ptice u praskozorje
mrvama hljeba sa ove trpeze
hraniti svoje perje svileno !

 

 

LJUBAVNA I

 

Granatama sam ti preorao snove,
djevojčice sa očima zelenih stepa,
sa očima razjarenih lavova,
koje pamtim iz rosnih jutara,
iz zamršenog nekog vremena.
Ja sam pregazio tvoj rodni grad
i zavičajne njive bijele,
pod brezu sam se zavlačio
pticama pod krilo, tražeći te
prečešljao sam ga, prepipao kao slijepac ...
A ti si otišla negdje davno prije svitanja
i ugasila fenjer na nebu,
potonula negdje u vrijeme,
izgubila se, umakla mi iz ruku
kao pastrmka medju klisko kamenje
i ja sam ga, ljut što te nema,
sravnio sa zemljom.
Brisao sam potom sa geografskih karti
imena gradova, drzava, mijenjao tokove
rijekama i konfiguraciju tla,
smjenu oblaka na nebu i pod zemljom
dokle sam stizao,
u nadi da cu te pronaci,
djevojčice, antilopo, željna rose sa livada.

 

 

LJUBAVNA II

 

Kad shvatiš da sam sama i bosa
pregazila užareno nebo sna
i plave oblutke uplakanih žalova,
a da nisi trepnuo-biću daleko ...
Jahaću bijele konje, pustiću svoju
kosu od trave niz prsa
koja će šibati oštar vjetar sjevera
i predavaću se ponizno vječnim zakonima stepe
ja, blijeda ciganka,
sa srdžbom plemkinje u krvi,
nosiću na prsima mesinganu zmiju
kao krst. I stit od žada zelenog.
Drugi dio sna čuvaj:
po njemu ću te poznati
kad ergelu nagnam u godinama poznim
podnožjem tvojih planina.
Nosiću ranjeno srce umjesto koplja,
gaziću sve što mi na put stane.
Nikada više neću sanjati.
Paliću ciganske vatre, seliti čergu,
ukrotiću vrijeme koje si priznao.
Moji će bijeli konji pod kopitama
nositi pjesmu ...
U gradove neću svraćati.

 

 

NE VOLIM TE TABNU

 

Ne volim te, Tabnu.
Oduvjek suprotnom stranom sna
čergu razapinjemo. Ti i ja
naizmjenično na vrata sna kucamo,
ne izuvajući se pred njim smjerno.
Ne volim te!Kako je prezno...
Kako je olovno prazno
kad te ne volim više.
Ni bijelo platno po kome oduvjek
vezem netremice nesanice,
ni hljeb nasušni, sitne brojanice,
ni velike tvoje oči,
kojima me svijet od rođenja prati,
ni saće srca, ni ruke tvoje
od konoplje teške okove
ja ne volim više.
Nemoj plakati.
Svejedno je !


 ***

Od mene do tebe vijek cio ništa novo:
s tobom su žene, trule i rastočene zvijezde,
poneka budna noć, prazna i jalova,
pokatkad sjajan san, bol u želudcu,
tvoje su ptice selice bez budućnosti, i
 bez lađe.
Sa mnom su ceste puste, bijele,
čempresi viti,
more i nebo u zagrljaju besanom;
ponekad poljubim u mimohodu dijete ...
Dobro veče,
krunu od pruća i divljih ruža
brižno spremam za te
majčinu utrobu, ležaj topao.
A mogla bih te i prežaliti. Svejedno.


***


Ništa nijesi razumio:
kad dveri otvoriš srcu,
ne znači da ću ući.
Nebo će padati velikoj vodi na koljena,
cvjetaće gorostas, zmija će košulju presvući,
vatre će jadna za drugom.
I ptice.
Kao omča ćeš mi visiti o vratu,
u majčino se zaklinjati mlijeko da voliš.
A mogla sam te i voljeti.
Svejedno.

 

 

Kritiken

 

 

keine Buchkritiken vorhanden!!!